Stari satovi i kako su se razvijali
Povijest satova, koja pokriva sve, od starih Egipćana koji pričaju vrijeme zureći u štapove, do hipstera koji vrijeme prate zureći u svoj iPhone X – stvarno je bogata i puna jako zanimljivih priča kako su pojedini satovi nastali.
Bože moj, daleki smo prevalili put. Priča kako su se satovi razvijali nije niti malo jednostavna ni kratka, ali ako vas zanimaju satovi svih vrsta, tada će vam se svidjeti i priča o njima.
Predmehanički satovi su zasebno poglavlje, svakako početak ove zanimljive priče. Pješčani sat s crvenim pijeskom svakako je zanimljiv dio te priče.
Kao što znamo iz predmeta poput Stonehenge, pretpovijesna su se društva već zanimala za vrijeme i kalendare. No bez pisanih zapisa rođenje mjerenja vremena obavijeno je tajnom.
Dvije najranije vrste satova bili su primitivni sunčani satovi, poznati kao štapići koji su bacali sjenu, i vodeni sat. Obje vrste su poznate iz drevnog Egipta, ali vjerojatno su ih i druge civilizacije koristile.
Od te dvije vrste, sunčani satovi bili su precizniji. Zapravo, moderni sunčani sat koji je dobro dizajniran i instaliran može biti precizan do minute. No, nedostaci su im očiti: ne rade unutra, noću ili kad je oblačno.
Vodeni se satovi temelje na vodi koja teče kroz malu rupu od jedne posude do druge, pri čemu jedan od njih ima markere koji pokazuju protekle intervale. Mogli su se baždariti na sunčanim satima. Iako rade kada i gdje sunčani satovi ne rade, imaju dva problema. Jedan je da se pritisak vode smanjuje kako se spremnik prazni, usporavajući protok. Drugi je taj što voda postaje viskoznija (propusna) kad se ohladi i može se potpuno smrznuti.
Problem tlaka vode riješili su stari Grci, tako što su rezervoar napravili obrnutim konusnim oblikom, koji s ravnomjerno raspoređenim oznakama kompenzira opadajući tlak. Temperaturni problem riješili su u srednjovjekovno doba stari Kinezi zamjenom vode tekućom živom koja ima nižu točku ledišta. …