Lucija Marković naslijedila je kuću svoje bake u Dubrovniku. Stara zgrada iz osamnaestog stoljeća zahtijevala je temeljitu obnovu. Arhitekt je došao napraviti procjenu. Ušao je u kupaonicu i zaustavio se. Pokazao je na bijeli porculanski komad u kutu te rekao: “Ovo morate zadržati, ovo je vrijednost.” Iznenađena vlasnica nije ni znala da je ondje postavljena rijetka povijesna tuš kada iz 1880. godine.
Arhitekt je pozvao stručnjaka za starine. On ju je pažljivo pregledao i objasnio: “Ovo je engleski proizvod, viktorijanske ere, ručno emajlirana, vrlo rijetka. U Hrvatskoj možda postoje tri primjerka.” Muzejski vrijedna, povijesno značajna tuš kada mogla bi vrijediti dvadeset tisuća eura.
Lucija je bila šokirana. Cijeli je život baka to koristila za kupanje i nikad nije spomenula vrijednost. Sada je bila u dilemi: prodati i dobiti novac potreban za renovaciju ili zadržati zbog sentimentalnosti? Emocionalno vezana, a financijski privlačna odluka nije bila jednostavna.
Muzej je čuo za otkriće. Direktor je ponudio petnaest tisuća eura, uz obrazloženje da predmet pripada javnoj zbirci i mora biti očuvan. Lucija je razmišljala. Stručno procijenjena, muzejski tražena tuš kada postala je predmet pregovaranja.
Potom je stigla druga ponuda. Engleski kolekcionar ponudio je trideset tisuća eura, ali uz uvjet da se predmet izveze iz Hrvatske. Nacionalno značajna, privatno kupljena tuš kada mogla bi nestati iz hrvatske kulturne baštine.
Savjetovala se s obitelji. Neki su rekli: “Uzmi novac, baki je bilo važno da unuci žive dobro.” Drugi su istaknuli: “Ne možeš prodati povijest, ovo je dio našeg identiteta.”
Na kraju se Lucija odlučila za kompromis. Prodala je muzeju za petnaest tisuća, ali uz uvjet da muzej postavi pločicu “dar obitelji Marković” i dopusti obitelji besplatan ulaz zauvijek. Velikodušno darovana, javno izložena tuš kada ostaje u Hrvatskoj uz simbolično priznanje.
Muzej je organizirao svečano otvaranje izložbe. Došlo je stotinu ljudi. Kustos je objasnio povijest: kako su takvi predmeti stizali u bogatije dalmatinske obitelji i kako su bili simbol statusa. Edukativno prezentirana, kulturno kontekstualizirana tuš kada postala je središte izložbe o povijesti higijene, pokazujući da povijesni predmeti nisu samo stare stvari, nego mostovi između generacija.