Sjećam se još iz ranog djetinjstva kad naravno kavu nisam još ni pila, onog divnog mirisa svježe mljevene kave koji se širio prostorijom kad bi raznorazni aparati za kavu samljeli zrna kave.
Takav miris moram priznati nisam od tada osjetila, to je bio miris poznat iz djetinjstva i kad bih sada mogla osjetiti taj miris vratilo bi mi mnoga divna sjećanja. Ne samo da nisam taj miris odavno osjetila, nisam stvarno ni odavno vidjela puna zrna kave jer takvi aparati za kavu se odavno ne koriste.
Međutim, znam da u moru uređaja i naprava za kavu ovakve ili onakve vrste sigurno danas postoje i aparati za kavu u koje ne idu ove sada novotarije kao što su razne kapsule za kavu, kutijice, mljevene kave i slično.
Sigurno sam da postoje i aparati za kavu u koje ide ona dobra stara i nepogrešiva kava u zrnu i da takvi aparati za kavu onda odmah prilikom pripreme kave koju odabereš melju zrna kave i naprave ti kavu iz friško mljevene kave.
E to je užitak – takvi aparati za kavu sigurno ti mogu u dom donijeti taj dio davnine, dio prošlosti koje se rado sjećaš jer ti je djetinjstvo po mnogočemu bilo najbolje i najljepše razdoblje života.
Sjećam se toga kao da je jučer bilo, baka se diže u cik zore – brzo dok još svi spavamo odlazi u štalu da nahrani i napoji sve domaće životinje koje smo imali, a bome ih je i bilo dosta. Bile su tu kokice, kravice, koze, guske, patke, zečevi, psi, mačke i grlice. Čak smo i kornjače imali u vrtu neko vrijeme.
Tek kad bi svih njih namirila vratila bi se u kuću, a do tog trena bismo se i mi djeca već izvukli iz svojih kreveta. I onda su se hvatali u ruke aparati za kavu, miris friško mljevene kave se širio kućom. I dok smo mi djeca pili čaj ili mlijeko, odrasli su sjeli i napokon malo uživali uz svoju crnu tursku kavu.